Razvodom se uređuju pitanja koja se odnose na bračni život supružnika koji su se odlučili na okončanje bračne zajednice. Pored deobe zajedničke imovine, koja često zna da bude kamen spoticanja, brojne brakorazvodne odluke tiču se uređenja odnosa sa zajedničkom decom. Jedna od oblasti kojom se bave advokati za razvod je i starateljstvo nad decom.
Starateljstvo nad decom posle razvoda
Ako su supružnici zajednički došli do odluke da se razvedu sporazumno, u sporazumu su naveli i kome pripada starateljstvo, odnosno vršenje roditeljskog prava. U sporazumu se takođe navodi način održavanja ličnih odnosa deteta i roditelja sa kojim ne živi, kao i visina doprinosa koji treba da se uplaćuju za izdržavanje deteta.
U najvećem broju slučajeva, ako se roditelji ne odgovore i ne razvedu se sporazumno, nego se razvod odvija po tužbi, odluku o vršenju roditeljskog prava donosi sud, konsultujući Centar za socijalni rad. Mišljenje stručnjaka Centra za socijalni rad takođe se uzima kao merodavno. Advokat podnosi tužbu, na osnovu mišljenja centra sud odlučuje.
Sud tada donosi odluku o vršenju roditeljskog prava, uređenju ličnih odnosa deteta sa roditeljem sa kojim ne živi i visini iznosa doprinosa za mesečno izdržavanje deteta.
Kada se odlučuje o poveravanju deteta, sud prilikom donošenja odluke razmatra i uzrast i pol roditelja, njihovu finansijsku stabilnost, psiho-fizičko zdravlje i način života. Ako dete ima više od 10 godina starosti, sud može uvažiti želju deteta sa kojim roditeljem želi da živi.
Starateljstvo i izdržavanje dece
Porodični zakon u Srbiji priznaje dva modela starateljstva nad decom.
Samostalno vršenje roditeljskog prava
Jedan model je samostalno vršenje roditeljskog prava. Prilikom sporazumnog razvoda roditelji se mogu dogovoriti da jedno od njih samostalno vrši roditeljsko pravo nad maloletnim detetom. Takvu odluku može doneti i sud, nakon parničnog postupka tužbe za razvod braka.
Bez obzira što je jedan roditelj samostalni vršilac roditeljskog prava, dete ima pravo da se viđa sa roditeljem sa kojim ne živi, prema unapred dogovorenom ili određenom modelu viđanja, koji se određuje odlukom suda i Centra za socijalni rad.
Kada jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo on samostalno donosi odluke vezane za život deteta, ali roditelja sa kojim dete ne živi treba da konsultuje kada su u pitanju odluke oko bitnih pitanja. To su odluke koje se tiču obrazovanja deteta, većih medicinskih intervencija nad detetom, promene prebivališta deteta i raspolaganja detetovom imovinom od velike vrednosti.
Oba roditelja su dužna da postupaju u najboljem interesu za dete pri donošenju odluka, što znači komunikaciju roditelja koji vrši samostalno roditeljsko pravo sa drugim roditeljem.
Zajedničko vršenje roditeljskog prava
Drugi model starateljstva nad decom posle razvoda jeste zajedničko vršenje roditeljskog prava – zajedničko starateljstvo. Roditelji zajednički vrše roditeljsko pravo, odnosno zajedničko starateljstvo, tokom trajanja bračne ili vanbračne zajednice, ali ako postoje mogućnosti dogovora i kompromisa oni i nakon razvoda odnosno rastave mogu biti zajednički vršioci roditeljskog prava. Ovde advokat strankama može sačiniti predlog za zajedničko vršenje roditeljskog prava.
Oduzimanje roditeljskog prava moguće je u slučajevima kada roditelj ne brine o detetu i njegovim potrebama, zanemaruje ga ili zlostavlja na bilo koji način ili ne donosi odluke koje su u najboljem interesu za dete. Nakon oduzimanja roditeljskog prava dete starateljstvo nad decom može biti dodeljeno drugom roditelju ili osobama koje odrede sud i centar za socijalni rad. Advokat vam može sačiniti tužbu za lišenje roditeljskog prava.
Izdržavanje dece
Izdržavanje dece je pravo i obaveza oba roditelja. Nakon odluke o razvodu braka, ako je jednom roditelju dodeljeno samostalno starateljstvo nad detetom, drugi roditelj ima pravo i zakonsku obavezu da plaća određeni iznos na ime izdržavanja deteta, dok god za to postoje zakonski okviri.
Do koje godine je potrebno izdržavati dete
Alimentacija je vid brige o detetu i njegovim životnim potrebama.
Davalac alimentacije obavezan je da uplaćuje mesečne troškove na ime doprinosa izdržavanja za decu dok god za to postoje zakonski uslovi – odnosno dok se ne stvore zakonski uslovi za prestanak plaćanja.
Porodični zakon Republike Srbije predviđa izdržavanje za dete koje je maloletno, kao i za dete koje je punoletno, pod određenim uslovima. Deca do navršenja 18. godine imaju pravo na alimentaciju i na osnovu same činjenice da su maloletna, dok se za decu nakon punoletstva alimentacija uplaćuje ako su nesposobna za rad i nemaju dovoljno sredstava za život.
Dete odnosno primalac izdržavanja može dobijati alimentaciju od roditelja sa kojim ne živi do navršene 26. godine života deteta, ako je na redovnom školovanju, čak i kada je sposobno za rad.
Sa koliko godina dete može da se izjasni kod kog roditelja će da živi
Dete koje ima navršenih 10 godina starosti može slobodno i neposredno da izrazi svoje mišljenje o svakom sudskom i upravnom postupku koji odlučuje o njegovim pravima. Dete koje ima 10 godina može se obratiti samostalno ili putem advokata sudu ili bilo kom drugom organu i tražiti pomoć da ostvari pravo na slobodno iznošenje mišljenja.
Kako se određuje visina izdržavanja (alimentacije)
Visina izdržavanja (alimentacije) može se odrediti zajedničkim dogovorom roditelja oko visine mesečnog izdržavanja za dete. Sud može da prihvati odluku predloženu sporazumom, ako smatra da je u najboljem interesu deteta.
Alimentaciju može odrediti i fiksni mesečni iznos, koji određuje sud. Alimentacija može biti određena i procentualno, ako je roditelj zaposlen. Ako se alimentacija određuje procentualno ona ne sme iznositi manje od 15% a više od 50% iznosa primanja roditelja, nakon što su sa datog iznosa odbijeni porezi i doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.
Cilj mesečnog izdržavanja koje uplaćuje roditelj sa kojim ne živi dete jeste da dete uživa isti standard i stil života kao i njegovi roditelji.
Ukoliko je partner koji izdržava nezaposlen, kako se određuje visina alimentacije
Nezaposleni roditelji nisu oslobođeni plaćanja alimentacije, jer je to vid brige o detetu. Ukoliko je roditelj koji je davalac izdržavanja nezaposlen, u dogovoru sa roditeljem koji je samostalni vršilac roditeljskog prava ili sudskom presudom donosi se odluka o minimalnom iznosu alimentacije koji će uplaćivati dok se ne zaposli.
Kakav je postupak ukoliko partner prestane da plaća alimentaciju
Kao što smo spomenuli, obaveza plaćanja izdržavanja regulisana je sudskom presudom, a njeno nepoštovanje podleže krivičnom gonjenju.
Kako bi alimentacija mogla da bude potraživana i naplaćena, neophodno je da postoji sudska odluka koja jasno određuje obavezu plaćanja doprinosa za izdržavanje, u tačno određenom iznosu. Ukoliko takva odluka nije utvrđena sudskom odlukom, roditelj koji vrši samostalno roditeljsko pravo može da pokrene sudski postupak podnošenja tužbe za alimentaciju.
Ako postoji pravosnažna sudska odluka, a roditelj sa kojim dete ne živi ne plaća alimentaciju, roditelj kojem je dodeljena uloga samostalnog vršenja roditeljskog prava može pokrenuti postupak prinudne naplate alimentacije.
Prinudna naplata alimentacije
Prinudna naplata alimentacije realizuje se putem izvršnog postupka koji se otpočinje podnošenjem predloga za izvršenje. Predlog za izvršenje mora biti precizno i koncizno sačinjen, stoga je za njegovo pisanje najbolje da se angažuje advokat koji je iskusan u domenu porodičnog prava.
Rešenje o prinudnoj naplati alimentacije donosi sud, a sprovodi ga nadležni javni izvršitelj.
Svi roditelji, a tako i nezaposleni, imaju obavezu plaćanja doprinosa za izdržavanje dece, ukoliko su radno sposobni, što sud procenjuje prilikom donošenja odluke o plaćanju alimentacije. Ukoliko je davalac izdržavanja nezaposlen i nema nikakva primanja, nadležni javni izvršitelj ima niz mogućnosti kojima mogu da se naplate neisplaćena dugovanja – na primer može da se naloži plenidba i prodaja pokretnih stvari.
Prinudnom naplatom se naplaćuju zaostala dugovanja na ime alimentacije, ali i zakonska zatezna kamata na svaki neisplaćeni iznos alimentacije.
Bitno je naglasiti da je oglušavanje o sudsku odluku o plaćanju doprinosa za izdržavanje dece krivično delo, za koje su određene zakonske sankcije – novčana kazna ili kazna zatvora u trajanju do dve godine.
Krivični postupak može pokrenuti roditelj koji vrši samostalno roditeljsko pravo ili njegov advokat, podnošenjem krivične prijave.
U kojim slučajevima je moguće tražiti povećanje alimentacije
Povećanje alimentacije se može tražiti ako se stvore uslovi za njeno povećanje. Na primer, ako davalac izdržavanja promeni posao i pronađe novi, na kojem su mu primanja nekoliko puta veća nego na prethodnom. Podsećamo, cilj alimentacije je da dete ima pravo da živi istim stilom života kao i njegovi roditelji.
Povećanje alimentacije moguće je tražiti i ako se promene okolnosti života deteta, koje uključuju povećane troškove izdržavanja. Recimo, ako dete krene u školu, aktivno se bavi sportom ili ima neki specifični zdravstveni problem. Tada povećanje alimentacije traži poverioc izdržavanja, odnosno samostalni vršitelj roditeljskog prava.
Postupak za povećanje alimentacije pokreće roditelj koji je samostalni vršitelj roditeljskog prava, u najboljem interesu deteta. Postupak otpočinje podnošenjem tužbe nadležnom sudu, koji određuje vreme ročišta, na kojem se utvrđuju izmenjene okolnosti i donosi presuda kojom se menja visina izdržavanja. Najbolje za stranku je da advokat sačini tužbu za povećanje alimentacije čime se postupak započinje.