Nužni deo u naslednom pravu predstavlja deo nasledstva koji zakon garantuje nužnim nasledncima. Nužni naslednici su lica koja imaju pravo na osnovu zakona na određeni deo zaostavštine nezavisno od volje ostavioca. Nužni deo u nasledstvu je drugim rečima deo zaostavštine na koji se pozivaju nužni naslednici. Nužni naslednici dele se u nasledne redove.
Nužni nasledni redovi se međusobno isključuju. Ovo znači da ako postoje lica iz prvog nužno naslednog reda lica iz drugog neće imati pravo na svoj nužni nasledni deo. Drugi nužni nasledni red isključuje treći i tako dalje. U slučaju povrede nužnog dela naši advokati vam mogu pomoći. Vaša prava možemo zaštiti u vansudskom ili sudskom postupku .
Nužni nasledni redovi
Prvi nužni nasledni red čine ostaviočev supružnik, deca i njihovi potomci kao i usvojenici i njihovi potomci. Drugi nužni nasledni red čine ostaviočevi roditelji, ostaviočev usvojilac i ostaviočeva braća i sestre i supružnik ukoliko ostavilac nema dece (tada je supružnik naslednik u drugom nužnom naslednom redu ne u prvom). Treći nužni nasledni red čine ostaviočevi dede i babe. Teoretski nužni naslednici su i ostaviočevi pradede i prababe i ostali preci ukoliko su u životu.
Za ostaviočeve potomke, usvojenike i njihove potomke, roditelje i supružnika je sama veza srodstva odnosno braka sa ostaviocem dovoljan uslov da se pozovu na svoj nužni deo u nasledstvu. Uz ovaj uslov je neophodno dodatno da se to lice po zakonskom redosledu poziva na nasleđe (npr. unuk ostavioca nije konkretni naslednik ako sin ostavioca može i hoće da bude naslednik). Za ostala lica iz kruga nužnih naslednika potrebno je još i da se ispune dva dodatna uslova. Prvi uslov jeda su trajno nesposobni za privređivanje. Drugi uslov je da nemaju nužnih sredstava za život.
Koliki je nužni deo?
Veličina nužnog dela u nasledstvu je polovina zakonskog dela za nužne naslednike prvog nužnog naslednog reda i ostaviočevog supružnika (bez obzira u kom redu se nalazi). Za sve ostale nužne naslednike veličina nužnog dela je trećina zakonskog dela. Primera radi iza ostavioca ostanu dvoje dece, u slučaju kad bi nasleđivali na osnovu zakona kada ne postoji testament tada bi svako dete dobilo po polovinu zaostavštine. Njihov nužni nasledni deo je jednak polovini zakonskog u ovom slučaju četvrtini zaostavštine. Ovo znači kada bi ostavilac sve ostavio jednom detetu drugo dete bi imalo pravo na četvrtinu zaostavštine nezavisno od volje ostavioca. Advokati vas mogu posavetovati ako imate sumnje oko veličine nužnog dela.
Dužnici nužnom nasledniku
Dužnici prema nužnom nasledniku su testamentarni naslednici i isporukoprimci. Isporukoprimci su lica kojima je zaveštalac ostavio u testament konkretno određenu stvar ili pravo. Oni odgovaraju srazmerno onome što su dobili od zaveštaoca. Ako ono što su testamentarni naslednici ili isporukoprimci dobili nije dovoljno za pokrivanje nužnog dela, dužnici nužnom nasledniku postaju i lica koja su primili neki poklon od ostavioca. Vraćaju se pokloni ostavioca prvo kasnije pa onda ranije učinjeni. Ako su istovremeno učinjeni vraćaju se srazmerno primljenoj vrednosti. Ako naslednik ili isporukomprimac isplati nužnog naslednika ima pravo da traži srazmerno smanjenje svoje obaveze za ostaviočeve dugove.
Priroda nužnog dela
Nužni naslednik ima pravo da traži određenu isplatu novca od svojih dužnika. Izuzetak je ukoliko ostavilac nije drugačije odredio u testamentu ili ako sud na zahtev nužnog naslednika tako odluči. U tim slučajevima nužni naslednik ima pravo da traži određeni realni deo zaostavštine (npr. deo kuće). Sud će na zahtev nužnog naslednika odrediti da mu pripadnu određeni realni deo zaostavštine ako je nužni naslednik živeo i privređivao sa ostaviocem. Npr. ako se nasleđuje poljoprivredno imanje a nužni naslednik je živeo sa ostaviocem i bavi se poljoprivredom.
Isključenje iz nužnog dela
Ostavilac može potpuno ili delimično isključiti nužnog naslednika iz nasleđa ako se on povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogrešio o njega. Primeri težeg ogrešenja navedeni u zakonu su:
1) uvredljivo i grubo ponašanje prema ostaviocu,
2) činjenje umišljajnog krivičnog dela prema ostaviocu (sva dela osim onih koja uzrokuju nedostojnost, npr. pokušaj ubistva), njegovom detetu, usvojeniku, roditelju ili supružniku. Krivična dela se moraju dokazati pravosnažnom presudom suda.
3) odavanje neradu i nepoštenom životu.
Isključenje iz nužnog dela mora biti u formi zaveštanja i mora postojati u vreme ostaviočeve smrti. U slučaju isključenja isključeni nužni naslednik gubi pravo na nasleđe a prava njegovih potomaka određuju se kao da je isključeni umro pre ostavioca. Oni tadaimaju pravo na nasleđe koje bi pripalo isključenom nužnom nasledniku. Ako želite nekog naslednika da isključite iz nasledstva može vam oko tih pitanja pomoći advokat za nasledno pravo.
Lišenje nužnog dela
Ostavilac može potpuno ili delimično lišiti nužnog naslednika njegovog nužnog naslednog dela ukoliko je prezadužen ili rasipnik. Dodatni uslov je da nužni naslednik ima maloletno dete ili maloletnog unuka od ranije preminulog deteta koje je nesposobno za privređivanje. U tom slučaju maloletno dete ili unuk dobijaju deo koji bi pripao lišenom nužnom nasledniku. Lišenje nužnog naslednika mora biti izvršeno u formi testamenta.
Povreda nužnog dela
Povreda nužnog dela postoji onda kada je ono što nužnom nasledniku pripada na osnovu poklona, zakona, testamenta, ili isporuke manje od visine njegovog nužnog dela. Mora se utvrditi šta je nužni naslednik dobio od ostavioca i da li je to što je dobio manje od onoga što mu garantuje zakon.
Mora se utvrditi obračunska vrednost zaostavštine koja se dobija kada se od aktive ostavioca oduzme pasiva (dugovi). Na obračunsku vrednost zaostavštine se dodaje vrednost svih poklona koji su učinjeni zakonskim naslednicima kao i vrednost poklona koje je ostavilac učinio licima koja nisu njegovi zakonski naslednici u poslednjoj godini života.
U vrednost ovih poklona ne ulazi ono što je ostavilac utrošio na izdržavanje i školovanje zakonskog naslednika. Uvrednost ovih polona ne ulaze pokloni učinjeni u dobrotvorne svrhe, kao ni manji uobičajeni i prigodni pokloni. Poklonom se smatra svako odricanje od prava pa i odricanje u korist naslednika, oprost duga i sva besplatna raspolaganja. Pri procenjivanju poklona ceni se vrednost poklonjene stvari u trenutku utvrđivanja vrednosti zaostavštine ali prema stanju u vreme kada je poklonjena. Povreda nužnog dela predstavlja najčešći slučaj kada se stranke obraćaju advokatu vezano za pitanja povrede naslednih prava.
Zaštita nužnog dela
U slučaju povrede nužnog dela koji ima stvarnu prirodu podnosi se tužba kojom se traži smanjenje testamentarnog raspolaganja i povraćaj poklona. Testamentarna raspolaganja se smanjuju u istoj srazmeri (kada ima vise naslednika). Pokloni se vraćaju obrnutim redom od onog kojim su činjeni a pokloni učinjeni istovremeno se vraćaju srazmerno.
U slučaju povrede nužnog dela koja ima obligacionu prirodu podnosi se zahtev za isplatu novčane protivrednosti za koju je nužni deo u nasledstvu povređen.
Zaštita u slučaju povrede nužnog dela se može tražiti u roku od 3 godine. Ovaj rok teče od proglašenja testamenta ako je nužni deo povređen testamentom, ili od smrti ostavioca ako je nužni deo povređen poklonima. Nadležnom sudu se podnosi tužba. Ako ostaviočev potomak ili usvojenik umre pre nego što je postavio zahtev za zaštitu nužnog dela to pravo pripada njegovima naslednicima u roku od 6 meseci od njegove smrti. Da je nužni deo u nasledstvu povređen se uglavnom saznaje tek na ostavinskoj raspravi. Tada stranka treba da istakne sudu da joj je nužni deo povređen a sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranku na parnicu. Za sastavljanje tužbe kod povrede nužnog dela je strankama neophodan advokat.